MARŠRUTA: Danilovgrad – Podgorica – Kolašin – Andrijevica –Murino-Plav-Gusinje-Grebaja- Danilovgrad

 

DATUM POČETKA : Subota 18.07.2015 god. 15,00 h

 

DATUM ZAVRŠETKA : Nedelja 19.07.2015 god. 00,00 h

 

VRHOVI : Sjeverni Karanfil 2460 mnv, Očnjak 2185mnv

 

UČESNICI:

 

PSK Prekornica: Ćipović Nikola .

 

Ostali klubovi : PD Vučji Zub Trebinje – Republika Srpska .

 

 

Nakon Komova, odlučujem se da nastavim i ovaj vikend druženje sa dobrim durgarima iz kluba Vučji Zub. Negdje oko 15h preuzimaju me uz put i uz pozitivnu atmosferu nastavljamo put preko Podgorice, Platija, Kolašina ka našem odredištu. Morali smo stati u Gusinje i probati domaće specijalitete, i nakon toga krećemo ka dolini Grebaje i do planinarskog doma Branko Kotlajić gdje ćemo provesti noć. Na mene posebni utisak ostavlja čarobni Očnjak i jedva čekam da svane i da krenemo. Drugari su rano pošli na spavanje, a ja ipak nisam mogao ostaviti drugare iz Beogradskog kluba koji su bili smješteni u istom domu, već sam sa njima skoro dočekao zoru uz vino i njihove specijalitete.

 

Nedelja je svanula, onako malo pospan ali srećan i uzbuđen zbog uspona. Grupa se formirala i lagano krećemo do izvora u dolini Grebaje gdje punimo vodu i nastavljamo putem kroz šumu. U trenutku dok napuštamo   šumu na drugoj strani doline se ukazuju prvim jutranjim suncem obasjani vrhovi Volušnice, Popadije, Karaule..Prolazeći kroz Krošnju sa desne strane nam se konačno nalazi prelijepa okomita stijena Sjevernog Vrha Karanfila.Konačno smo došli i do vrata Krošnje gdje je potreban oprez i maksimalna koncetracija. Nakon prolaska kroz vrata Krošnje pruža se fantastičan pogled na Maja Jazerce uz sunčeve zrake, sigurno nešto što će nam svima ostati u pamćenju. Dalje kretanje zahtijeva oprez. Znatno drugačiji   teren od dotadašnjeg. Tu odmah desno od prevoja Krošnje nailazimo na isturenu i jako nezgodnu stijenu koju   treba vješto zaobići iako je ispod nje ponor od 800 m i dolina Rapojane. Stijena je nezgodna, a sam pogled na ponor ispod nje čini je još nepristupačnijom. Nalazimo se i nastavljamo dalje sličnim   terenom. Korak za korakom, stijena za stijenom, oprez i izlazimo na uski stjenoviti greben odakle puca pogled na Grbaju. Pravimo male pauze znajući da je vrh blizu, i nakon toga konačno izlazimo na Sjeverni Vrh Karnfila 2460mnv. U tom momentu osmijeh je ozario moje lice, jer sam prvi put na ovom prelijepom vrhu. Čestitamo jedni drugima i pravimo kraću pauzu. Ekipa Vučjeg Zuba odlučuje da nastavi dalje na Veliki Vrh 2490 mnv, dok sam ja ipak odlučio da ostanem u ladu ispod jedne stijene i da malo odspavam, ne bih li bio spreman za Očnjak. Vrlo brzo su savladali i taj vrh i uz kratki odmor krećemo nazad u oprezno spuštanje. Spuštanje zahtijeva posebnu pažnju zbog klizave trave, rasute zemlje i zahtjevnih stijena. Laganim tempom dolazimo do Krošnje i naprijed do bisera Prokletija Šupljim vratima, kroz koje prolazimo i konačno prelijepi prizor Očnjaka pred našim očima. Jedan dio grupe odlučuje da ne penje Očnjak već laganim tempom nastavlja do doline Grebaje. Nakon male pauze počinjemo laganim tempom peti Očnjak, izlazimo do Police, staza dosta klizava zbog narasle trave i rasute zemlje. Nakon toga krećemo u tehnički zahtjevniji uspon uz stijene gdje su postavljene sajle. Treba napomenuti da su sajle u dosta lošem stanju i treba ih provjeriti prije nego što se neko ozbiljno osigura za njih. Bez ikakvih problema i uz osmijeh na lice izlazimo na Očnjak 2185mnv. Čestitamo jedni drugima, pravimo fotografije i polako krećemo u spuštanje i povratak u dolinu Grebaje. Pri povratku onako iscrljeni od naporne ture i penjanja laganim tempom savladavamo put.Na moje oduševljenje konačno izlazimo iz šume i dolazimo do izvora nakon 12h konstantnog planinarenja. Nakon toga svratili smo u katun na ledno pivo, što je neizbježan običaj posle naših tura. Uslijedilo je pakovanje i polazak našim domovima. Morali smo još jednom svratiti u Gusinje i probati još jednom putničke domaće bureke. I onda onako isrcrpljeni polako put Podgorice i Danilovgrada. Negdje oko 00:00h drugari iz Vučjeg Zuba me ostavljaju i nastavljaju polako put Trebinja u veselom ritmu, uz dogovor da se druženje nastavlja u Oktobru kod njih na njihovom tradicionalnom okupljanju.

 

Izvještaj napisao: Ćipović Nikola