MARŠRUTA: Danilovgrad – Podgorica–Božaj–Kukes-Prizren-Skoplje-Tetovo- Danilovgrad

 

DATUM POČETKA : petak, 22. maj 2015.god – 15,oo h

 

DATUM ZAVRŠETKA : nedjelja,24. maj 2015 god. – 22,oo h

 

UČESNICI:

 

PSK Prekornica – Radulović Zoran i Ćipović Nikola

 

OPIS AKCIJE:

 

Petak 22. Maj: Oko 15h nalazimo se u Podgorici i krećemo ka Makedoniji. Iako je bilo više zainteresovanih za put , na kraju smo krenuli samo nas dvojica. Onako veseli uz pjesmu i pivo ulazimo u Albaniju preko Božaja i kasnije nastavljamo preko Skadra do skretanja za autoput koji vodi do Kosova. Dosta brzo stižemo do Kosova, uz jedan bliski susret sa policajcima koji su bili više nego ljubazni. Na Kosovu sve po starom, standardno pitamo prolaznike da nam objasne izlaz iz Uroševca a oni se prave „ludi“ kao da nas ne razumiju. Ipak smo se snašli i lagano stižemo do granice sa Makedonijom. Put nam onako brzo prolazi, uz nekoliko kratkih stajanja da bi se kupilo „gorivo“. Negdje posle 20h stižemo u Skoplje, moj prvi susret sa glavnim gradom Makedonije i moram priznati da sam bio oduševljen. Na ulazu u grad nas čekaju naši domaćini Danijel i Beti iz Planiarskog kluba iz Skoplja koji su se pobrinuli da tri dana u Makedoniji ostanu u lijepom sjećanju. Stižemo kod njih na stan, ne previše umorni posle raspakivanja krećemo u akciju tj. provod. Nakon prelijepog druženja u jednom starogradskom restoranu u Skoplju uz crnogorske pjesme na naše oduševljenje, stižemo na stan u ranim jutarnjim časovima.

 

Subota 23. Maj: Ustajemo se oko 12h i odmah krećemo u obilazak Skoplja. Moram priznati da mi se grad dopao, posebno stari dio grada koji podsjeća na Baš čaršiju. Impozantni spomenici krase uže jezgro grada i nisam krio oduševljenje stajati ispred statue Aleksandra Makedonskog. Nakon šetnje nastavljamo druženje sa našim domaćinima u jednom restoranu u centru Skoplja, tj. nastavljamo da učimo makedonski uz skopsko pivo. Nakon predivnog ručka vraćemo se na stan i uz pozitvnu atmosferu zapućujemo se ka našem finalnom odredištu Popovoj Šapki. Autoputem od Skoplja ka Tetovu uz pjesmu i „gorivo“ dosta brzo stižemo do na naše odredište. Smještamo se u hotel Slavija i spuštamo se u kafe baru restorana gdje susrećemo naše prijatelje iz svih krajeva Jugoslavije. Otvaranje manifestacije je bilo predviđeno za 20h a mi smo u hotel stigli negdje oko 18h. Ta dva sata koristimo za kuliranje u bašti retorana iz koje se pruža predivan pogled na Popovu Šapku. I da ne zaboravim slikanje tj. milion selfija sa što bi Bato rekao „štapom kluba „. Oko 20h otvaranje manifestacije i pozdravna riječ domaćina uz uručenje diplome i intoniranje himne Makedonije. Nakon toga svi prelazimo u restoran hotela i počinje druženje uz muziku. Na stolu domaći specijaliteti i specijalna rakija iz Bjelopavlića. Nakon toga morali smo sa domaćinima da podijelimo naša vrhunska crna i bijela vina uz dobro poznate naše domaće pjesme. Na podijumu su se smjenjivali pjevači uz dobar odabir pjesama iz svih krajeva Jugoslavije. Negdje oko 23h smanjuje se broj ljudi i vidim da svi lagano idu na spavanje. Ali mi ? Mi , tradicionalno ne idemo na spavanje već u dalji provod. Domaćini nam daju predlog da druženje nastavimo u restoranu preko puta hotela gdje je takođe bila muzika uživo. I naravno mi sa oduševljenjem prihvatamo poziv i nastavljamo igru i pjesmu u restoranu Konak. Šta napisati ? Izdominirala je pjesma „Još ne sviće rujna zora „ tamo negdje oko 04h. Ozbiljno smo razmisljali da preimenujemo klub u Muzičko društvo Prekornica, jer je Bato oduševio za mikrofonom a ja davao odličan ritam uz daire. Stižemo u hotel ranom zorom i nastavljamo družemo kod naših domaćina u njihovoj sobi. Nakon deset minuta odlučio sam da ih napuštim i da makar dva sata sklopim oči , ali to nije bilo moguće jer su kolege došle oko 05h da me bude i da govore da je vrijeme za uspon…

 

Nedelja 24. Maj: Telefon bruji sa dobro poznatom pjesmom alarma od Sindikata „Svako jutro kada sviće kažem: Kako bude biće „. Svanulo je sunčano ali malo prohladno jutro, šest je sati ujtru i polazak na Titov vrh je planiran za 06:30h. Onako mamuran ali srećan pošto prvi put penjem Titov vrh zajedno sa Batom krećemo ka polaznoj tački. Moram priznati da sam oduševljen sa brojem ljudi koji su se odlučili da učestvuju u tradicionalnom penjanju na Titov vrh. Prvih sat vremena su baš teško pali , zbog nespavanja i količine unesenih alhoholnih napitaka. Ali i to je prošlo i nastavljamo planirani put ka vrhu. Vrijeme nas je poslužilo, jedino je na samom vrhu bio dosta jak vjetar. Planirani uspon završavamo za tri i po sata sa manjim kraćim pauzama. Polazna tačka u Popovoj Šapki je bila na 1853mnv , a završna na Titovom vrhu 2747 mnv. Na samom vrhu smo se kratko zadržali jer su bile najavljene padavine posle 13h. Sami izlazak na vrh meni je bio fanstastičan, onako oduševljen što po prvi put penjem šesti najveći vrh Balkana. Nakon kratke pauze i fotografisanja krećemo nazad ka Popovoj Šapki. Za rekordno vrijeme smo se spuštili , za nekih dva sata i jedva sam čekao da stignemo u hotel. Onako iscrpljeni stižemo gdje su nas dočekali naši prijatelji Danijel i Beti. Tuširanje i pakovanje, lagana kafica i spremni smo za polazak. U Skoplje stižemo oko 16h i uz kratko zadržavanje nastavljamo put ka našoj Crnoj Gori. Istim putem kuda smo i došli bez nekih većih zadržavanja u Podgoricu stižemo oko 22h.

 

Učešće u ovoj manifestaciji ostaće mi u lijepom sjećanju, prvenstveno zbog ljepote Titovog vrha kao i zbog domaćinstva naših drugara iz Skoplja i Tetova.

 

Pozdrav i živjeli mi !

 

Izvještaj napisao : Ćipović Nikola