Maršuta: Podgorica-Skadar-Tirana-Elbasan-Korča-Kostur-litohoro-Platamonas-Solun-Platamonas-Meteori-Siatista-Bitolj-Ohrid- Elbasan-Tirana-Skadar-Podgorica.

Datum polazka: 26.07.2013 godine.

Datum povratka: 01.08.2013 godine.

Vodja grupe: Marko Savićević

Kada pažljivo pogledamo mapu Evrope, i na njoj potražimo veće i visoke planine, uočicemo da se one nalaze na njenom krajnjem istoku i po sredini. Naš, jugoistočni dio Evrope nije poznat, kao druge svjetske planinske regije, po planinama sa velikim visinama, glečerima, hladnom klimom, izvorima velikih rijeka ili pak po turističkim kapacitetima svjetskog značaja.

Medjutim, u Evropkim okvirima planine Jugoistočne Evrope zauzimaju značajno mjesto. Ovdje se izdvajaju dva veća planinska sistema i to Dinaridi i Sarsko/Pindske planine, koje čine granicu Jadranskom i Jonskom moru ka sjeveroistoku. Na mjestu dodira ovih planinskih sistema izdigle su se krševite i moćne Prokletije. Jos dalje, ka sjeveroistoku u današnjoj Bugarskoj, pravcem istok-zapad pruža se niska i dugačka Stara planina, ili u turskom vremenu zvana Balkan.

Ovi planinski sistemi nastali su radijalnim(horizontalnim) pokretima izmedju kopnenih masa Evrope i Afrike. I ako velike po prostranstvu ove planinske skupine nisu i najvisočije. Prilikom silnih geoloskih pokreta, aksijalnim(vertikalnim) potiscima, iz Zemljine unutrašnjosti izronile su gromadne planine Olimp, Rila i dr., visoke preko 2900 m/nv.

Ove godine, u dogovoru sa svojim prijateljima, ljubiteljima prirode, a kao izaslanik PSK „Prekornice“ iz Danilovgrada, odlučio sam organizovati obilazak planine Olimp, i uspon na najvisočiji vrh ovog gorostasa, čuveni Mitikas 2917 m/nv.

Posle visemjesečnog isčekivanja krenuli smo na put 26.07.2013. Dvadesetčetvoročlana ekipa ljubitelja prirode i planina, oko 18.00 časova, krenula je na ovo zanimljivo putovanje iz našeg glavnog grada. Novim putem Podgorica-Skadar, preko graničnog prelaza Božaj, stize se brzo u Albaniju. Put je solidan, guzve na granici su podnošljive, a okolina Skadarskog jezera plijeni ljepotom. Atmosvera u autobusu počinje da se zagrijava. Mladji putnici pocinju sa pjesmom, stariji mudro posmatraju okolinu, a kilometri se nizu, jedan za drugim. Prolazeci pored Skadra i Ljesa, već nas hvata noc. Oko 22.00 stizemo u Tiranu. Veliki je to grad. Iz godine u godinu sve ljepši i ljepši. Ove godine pušten je u saobraćajnu upotrebu novi tunel, koji spaja Tiranu i Elbasan, a kroz njega se skracuje voznja za oko 30 km. Put dalje vodi preko Elbasana, zatim Pogradeca(koji se nalazi na obali Ohridskog jezera) i na kraju pored Korče, veceg grada u blizini grcke granice. Na albanskoj granici stizemo oko 3.00, iza ponoci, gdje nas njihovi sluzbenici zadrzavaju oko pola sata, a usput i pitaju da ih častimo nesto za kafu. Mi prvo iznosimo Nikšicko pivo, koje su odbili sa rijecima „malo malo“. Na kraju smo im dali 10 evra i pivo za trećeg kolegu, koji se svo vrijeme smješkao. Posle pola sata pregovora sa Albancima, stigosmo na grcku granicu. Posle provjere pasoša, uplatili smo turističku taksu u iznosu od 30,00 Evra. Što da kazem bez da je sve bilo profesionalno i legalno, za razliku od Albanaca kojima se toliko pila kafa. Put dalje vodi preko grada Kostur (Kastorija), i već posle dva sata vožnje ukljucujemo se na autoput Igumenitca-Solun, a kasnije skrecemo na autoput Solun-Atina. Valja napomenuti da se u Grckoj dosta toga plaća, od turističkih taksi, preko auto puteva,parking do ulaznica u manastire. Cijene u lokalima i supermarketima su nesto vece nego kod nas, ali se jasno vidi da je ovdje Evropska unija već uradila svoje, i da turista moze slobodno poći na odmor a da ne razmislja o tome dali će ga ko prevariti ili nezakonito obezpariti. Posle pauze na autopumpi, u blizini raskrsnice za Atinu, ulazimo u primorsku Olimpijsku regiju. Pored nas ostaju gradovi Paralija i Katarini, a u daljini se nazire Olimp. Olimp je gromadna planina, izdignuta radijalnim potiscima. Najvisocija je u svom sjeveroistočnom dijelu, a sa svih strana su ravnice, tako da izgleda kao nepravilna kocka sa strmim stranama.

Na isključenju za Litohoro, napuštamo autoput. Litohoro je manji ali lijep gradić u podnožju Olimpa. Odavde put vodi strmim stranama, u duzini od oko 15 km. Već posle 7-8 km, prolazimo pored oznake za dobrodoslicu u nacionalni park Olimp. Krajnje izhodiste je autoparking, izgradjen u proširenju klisuraste doline jedne manje rijeke na visini od oko 1000 m/nv. Okolina je obrasla šumom bukve i bora. Ljudi je ovdje puno, pogotovo tokom turističke sezone. Malo iscrpljeni od duge voznje i zadrzavanjima na granicama, posle prepakovanja krećemo u penjanje ka planinarskom domu, oko 12.00. Put predstavlja planinarska staza, odlicno uredjena i obezbijedjena, sa drvenim ogradama. Tuda krstare planinari, zaljubljenici u prirodu, maratonci koji istrčavaju do na sami vrh Olimpa, stranci iz svih krajeva svijeta, stari i mladi. Duzina ove dionice je oko 6,5 km. Nagib je veći, jer se prevaljuje visina od oko 1000 m. Nasa grupa je sastavljena od kondiciono razlicito spremnih ljudi. Ovi najspremniji krecu prvi, a ja sa malo sporijom ekipom lagano gazim ka domu Refuge A. Moram naglasiti da je ovakva setnja pravo uživanje. Disati svjez vazdug, u prelijepoj sumi, gdje oko vas čujete jezike sa svih krajeva svijeta, uz stalne pozdrave i odpozdrave predstavlja poseban dogadjaj.

Najbrži putnici su stigli za oko 2 sata hoda, a mi koji smo bili sporiji za 4. Sa dolaskom u dom, hvata nas pravo raspolozenje. Sad se svi opuštamo uz pivo, vino, sokove. Ovdje je malo veća guzva, ali dom je veliki i ima mjesta za čak 170 osoba. Mi smo se odlucili za šatore, kako bi planinarenje bilo pravo. Do pred sami mrak sve je bilo spremno za spavanje, ali smo mi nastavili druzenje do oko 22.00, kada se po pravilima doma odlazi na odmor. Cijene u domu su pristupacne, za ovakve tipove turističkih objekata. Pivo kosta 2,5 Evra, pola litra vina 4,0 Evra, dozvola za kampovanje 4,20 Evra, a ležaj u domu 12,0 Evra. Umorni od puta i puni uzbudjenja odlazimo na spavanje.

Jutro na Olimpu, sa mirnim i vedrim vremenom je posebna priča. Svježina vazduha koji je pod uticajem Egejskog mora, okolni vrhovi , pogled na oblake iznad Egejskog mora ostavljaju neopisiv ugodjaj. Naša ekipa se polako budi.Pokret na Mitikas je zakazan za 7.00h. Čuju se razni uzvici i poklici, svi grabe fotoaparate da zabilježe prelijepe pejzaže, a onda doručak i pakovanje osnovnih stvari za uspon. Planinari su spremni i raspolozeni. To je dobar početak. Iz doma staza vodi preko stmog uzvišenja, ka planinskom grebenu, gdje se nalaze najvisočiji vrhovi ove lijepe planine. Sunce je već obasjalo svu planinu, ali što se penjemo visočije to su i klimatske prilike raznovrsnije. Oblaci čas zaklanjaju sunce, čas se obmotavaju oko planinskih vrhova. Sa povećanjem visine postaje i svjezije. Glavna staza E4, vodi do vrha Skala, odakle se dalje ide ka Mitikasu. Završna dionica do Skale je strmija,i nasuta drobinom i siparom, bez ikakve vegetacije. Istocnije se pružaju zanimljivi tereni sa uvalama i na njima zaostalim snježanicima. Ovdje se srecu u divokoze, koje su navikle na ljude, i bez problema se mogu fotografisati. Posle sat ipo hoda stižemo na Skalu. Odavde je pogled fantastican. Dobro se vide i Skolio i Mitakas, kao i prostranstva Olimpa. Dio naše ekipe odlucuje da ovdje zavrsi uspon, a nas deset najhrabrijih krecemo ka Mitakasu. Ova poslednja dionica, zahtjeva veću opreznost i koncetraciju. Tehnicki je zahtjevnija ali nije fizicki prenaporna. Treba voditi računa da se penjac ne pokliza, sto moze rezultirati tragedijom. Stijene su dosta klizave, sa velikim nagibom, a često se i oblaci spustaju na vrhove. Uz vecu opreznost i česce pauzice za propuštanje planinaera iz suprotnog smjera stižemo posle sat vremena penjanja na najviši vrh Olimpa. Božanstven osjecaj, sta drugo reci. 16 sati vožnje i dan ipo uspona se isplatio. Na vrhu smo sreli planinare iz Makedonije i Slovenije. Razmjenjujemo iskustva, fotografišemo se, uživamo u pogledu. Ovdje smi iznijeli i nasu zastavu i flasu vina Vranac, koje smo podijelili sa našim nekadasnjim sunarodnicima. Posle sat vremena uživanja na vrhu krecemo u povratak. Povratak je uvijek teži dio planinarenja, sto zbog nepažnje i neskoncetrisanosti koja se moze javiti posle izvršenog uspjesnog uspona, kod planinara pocetnika, sto zbog nedostatka snage. Na sreću, vrlo oprezno uz pauze za fotografisanje spuštili smo se lagano do Skale. Svi srecni uz usputna uzivanja na zaostalim snježanicima bezbijedno stigosmo u dom. U domu smo se zadržali oko 2 sata, kako bi smo spakovali opremu i jos malo uzivali u ljepotama okolne prirode. Oko 14.00 krenuli smo ka parkingu gdje nas je čekao naš prevoz. Posle sat ipo spusta stižemo do parkinga, gdje jos malo uživamo na obližnjem potoku i u lokalnoj kafani sa hladnim Mitos pivom. Ubrzo dolazi i kombi, firme Papovic iz Niksica. Pakujemo stvari i uz usputno zadržavanje na prelijepim vodopadima u podnožju Olimpa, dolazimo u naš smještaj u mjestu Platamonas, oko 100 kilometar juzno od Soluna, gdje smo zakupili apartmane za tri dana.

Puni utisaka naredna tri dana koristimo za kupanje, rostiljanje, obilazak lokalne tvrdjave i obilazak Soluna.

Solun je po meni dosta lijep grad. Turistička ponuda je dobra. Valja posjetiti crkve Sv. Sofije, Sv. Dimitrija, Rimski slavoluk, spomenike Aleksandra Makedonskog, Aristotela, Bijelu kulu, tvrdjavu na brdu iznad centra grada, vojničko groblje Zejtinlik, kao i veliku pijacu u centru grada. Solunjani su lijep narod, dosta ljubazni i kulturni. Grad je dobro uredjen i nije komplikovan za obilazak. U večernjim satima valja posjetiti Taverne (manje nacionalne restorane), i uživati u bijelim vinima, i dobrim sirevima. Veći problem moze biti parking, pogotovo za autobuse. Mi smo se uspjeli parkirati preko puta Zeljeznicke stanice, koja je na samom ulazu u grad. Od Platamonasa do Soluna postoje tri naplatne rampe na autoputu i za turisticki kombi plaća se ukupno 30,00 evra u oba pravca, za automobil je oko 10,00 evra.

Po završetku našeg odmora na obali mora, krenuli smo u povratak kući,  preko Tesalije, velike ravnice u centralnoj Grčkoj. Naš cilj bile su visoke stijene izgradjene od cementovanog pijeska i sljunka, uobljene mocnim procesima hemijske i fluvijalne erozije, i na njima svjetski poznati kompleks manastira, čuveni Meteori.

Ovdje su hrisćanji, tokom poslednjih 1000 godina trazili mir za molitvu i utočiste od najezde brojnih osvajača. Nekada je ovdje postojalo vise od 20 manastira, a danas je sacuvano njih 8. Najveci manastir i za turiste otvoren je Veliki Meteor. Manastirski kompleks odiše duhovnosću, a freske i ikone u crkvi divljenjem. Sa manastirskih terasa, pogled dopire na okolne manastire, i daleko preko ravnice Tesalije do obronaka planine Pind. Turisti plaćaju ulaz u Veliki meteor u iznosu od 3.00 Evra., i obavezni su nositi duge nogavice, a žene suknje. Manastiri se zatvaraju za posjetioce, svakog popodneva u 18.00 .

Puni utisaka sa obilaska ovih znamenitosti, uputismo se ka Kozanima, gradu u zapadnom dijelu Egejske Makedonije, odakle dalje put vodi ka Kosturu (Kastorija) i dalje ka Albaniji. Medjutim mi smo se odlučili na obilazak Ohrida, o čijim ljepotama se nadaleko prica. Od Kozana je najlakše ici na Ptolemaidu, pa dalje ka Bitolju odakle se posle 70 km, stize na Ohrid.

Putevi po Grčkoj su dobri, na pojedinim dionicama se nenaplaćuju putarine, a na pojedinim, kao u Olimpiskoj regiji, na svakih 30 km. Po zavrsetku obilaska Ohrida, preko granicnog prelaza Ćafasan, zaputili smo se kući. Ovdje su nam albanski carinici ponovo trazili nesto za kafu. Obicno kažu, masući pasošima, koji jos nisu ovjereni „Kafe ili ćekas“. A što da radimo, kome da se žalimo??? Platismo „kafu“ 10 Evra i put pod noge.

 

Izvještaj napisao : Marko Savićević